Novi broj Studentskog koraka - U izolaciji van domovine
Iz novog broja Studentskog koraka izdvajamo
U IZOLACIJI VAN DOMOVINE
Nedostaje mi porodica, ali ovo je korak u sazrijevanju
Svuda u svijetu vlada strah. Novi korona virus, opasan po čovječanstvo, širi se velikom brzinom i mijenja našu svakodnevicu. Milioni ljudi u svijetu pokušavaju da usklade život s novonastalim okolnostima. Situaciju u Turskoj približila nam je studentkinja druge godine Fakulteta političkih nauka, na smjeru Politikologija i međunarodni odnosi, Ivana Božović. Trenutno se nalazi na “Middle East Technical University (METU)”, a u Ankaru je došla preko Erasmus plus programa, 31. januara.
Naša sagovornica kaže da su u turskoj prijestonici uvedene stroge mjere kako bi se spriječilo širenje virusa. Građani poštuju propise i pravila o samoizolaciji, a uveden je i policijski čas. „Međugradski prevoz još uvijek regularno funkcioniše, ali to nije slučaj s aerodromom. Sve granice su zatvorene do kraja aprila. Kako bi bili što sigurniji, studentima koji su ostali u kampusu nije dozvoljen izlazak iz njega”, navela je.
Na naše pitanje kako na nju utiče izolacija daleko od kuće, Božović otkriva da joj situaciju olakšava to što je uz nju dugogodišnja drugarica.
“Istina je da mi pažnja porodice nedostaje, ali smatram da ovako prelazim još jedan korak ka sazrijevanju i osamostaljenju. Osjećam se bezbjedno. Sada boravimo u kampusu koji je udaljen od centra grada i najveći broj studenata, kako regularni, tako i studenti na razmjeni, otišao je svojim kućama i nastaviće s onlajn predavanjima. Tako da nas je sada malo unutar kampusa. Neznatan broj je ostao, a socijalni kontakt je maksimalno redukovan”, rekla je.
Božović je istakla da je zadovoljna higijenskim uslovima i trenutnim smještajem. Po objavljivanju prvog slučaja zaraženog korona virusom u Turskoj, njen dom je odmah opremljen sredstvima za dezinfekciju koja su i studentima na raspolaganju.
„Sa nama je još jedna djevojka iz Nikšića, koja je odsjela u istom domu, tako da smo stalno u kontaktu. Naišla sam na još nekoliko ljudi s prostora bivše Jugoslavije, pa jedni drugima svakodnevno šaljemo korisne informacije i zajedno pokušavamo da se uzdignemo iznad ove situacije“, prenosi nam u daljem razgovoru.
Na pitanje kako bi okarakterisala život studenata na razmjeni u kriznoj situaciji, kazala je da niko nije očekivao da će se desiti nešto ovako. Od razmjene je očekivala mnogobrojna putovanja, druženje i istinski lijepo iskustvo, ali sada je postavljena pred nove okolnosti na koje se mora prilagoditi. „Pošto nam je omogućeno nesmetano cirkulisanje unutar kampusa, nikako van njega, moguće je baviti se sportom, kao što su trčanje ili igranje odbojke, što mnogi studenti praktikuju. Takođe, vrlo rado odvojim vrijeme za čitanje kvalitetne literature“, dodaje ona.
Uprkos udaljenosti od porodice ne razmišlja o povratku. Trenutno sigurnija opcija je ostanak u kampusu, jer je poprilično redukovala socijalni kontakt, a i smatra da boravak na aerodromima i karantin po dolasku u Crnu Goru nijesu baš najsigurniji.„Studentima koji su u sličnoj situaciji želim da poručim da će se mnoge prepreke naći na putu do naših ciljeva. Ovo je jedna od njih, ali ne dozvolimo da nas prva u nizu sruši”, zaključila je Božović.
Anja Tešić