Idem in diverso: Tragovima dječje i omladinske književnosti širom Evrope
.jpg&h=1000)
.jpg&h=1000)
.jpg&h=1000)
.jpg&h=1000)
.jpg&h=1000)
Oduvijek sam imala strast ka upoznavanju drugih jezika i kultura, osjećajući cijelim svojim bićem da se ključ za dublje razumijevanje života krije u prepoznavanju istovjetnosti u različitostima. Da li je pomenuta strast, u mom slučaju, bila posljedica prirodnih sklonosti, genetskog materijala ili odrastanja pod embargom devedesetih – teško je reći, a u krajnjem, njeno porijeklo i nije od pretjerane važnosti. Ono što se računa jeste strast kao takva. Njegovala sam je u svim prilikama podatnim za njen rast i razvoj, čemu je, naravno, najviše doprinijelo dobro poznavanje stranih jezika koji su mi oduvijek išli od ruke.
Ne mogu reći da je pomenutih prilika tokom mojih studentskih dana bilo mnogo. Nije. U isto vrijeme, bile su stihijske, nepredvidljive, mahom rođene u sticaju nekih iznenadnih, slučajnih okolnosti, češće se događajući preko umjetnosti nego preko nauke: zahvaljujući pisanju poezije, a ne akademskim rezultatima, tokom studija došla sam do Francuske, Italije, Kube, Norveške... Međutim, još od tih dana maštala sam o institucionalnom okviru koji bi pomogao da se otvorenost prema drugačijim kulturama podrži i rasplamsa, pozitivno utičući i na profesionalni razvoj pojedinca i na kvalitet obrazovnog sistema jedne zemlje. To se, na sreću mnogih, zaista i dogodilo 2015. godine kada je Kancelarija za međunarodnu saradnju Univerziteta Crne Gore postala dio Erasmus + programa mobilnosti. Pa ipak, i tada je bilo potrebno vrijeme da se pomenuti program pročuje među studentima i profesorima – svako pozitivno iskustvo doprinijelo je izgradnji „dobrog imena“, te je bilo i sve više zainteresovanih da svoja iskustva urone u kulturno-jezički kontekst drugačiji od našeg.
Prvi put sam koristila Erasmus mobilnost 2019. godine, kada sam, sa nekolicinom svojih kolega, održala predavanja na Institutu za slavistiku Humbolt Univerziteta u Berlinu. Nakon toga nastupila je korona donoseći jedan od izazovnijih perioda u kojem su se preispitivale vrijednosti, prioriteti i granice ljudske izdržljivosti. Odmah po njegovom završetku, krajem 2021. godine odlazim u Poljsku, gdje sam na slavističkim katedrama u Vroclavu i Poznanju održala seriju predavanja o južnoslovenskoj književnosti za odrasle i stekla sjajna iskustva uspostavljajući profesionalne veze iz kojih se izrodilo učešće na nekoliko konferencija (npr. Od ucha do ucha, Poznanj, 1-2.06.2022) i projekata oličenim u monografijama publikovanim kod eminentnih evropskih izdavača (npr. Unity in Diversity, Diversity in Unity – Slavdom and its Facets, Harrassowitz Verlag, Wiesbaden, 2025, ed. by Agnieszka Kołodziej). Njemačka i Poljska su, inače, jedine zemlje u kojima još uvijek postoji tradicija izučavanja južnoslovenskih jezika i književnosti, te su mogućnosti našeg domaćeg kadra profilisianog za tu oblast, nažalost, prilično ograničene u odnosu na bogatu ponudu koju nudi Erasmus + program mobilnosti.
Upravo je to bio trenutak kada sam shvatila da područje moje ekspertize, književnost za djecu i mlade, zbog svog izrazito internacionalnog karaktera, može ponuditi zanimljiv nastavni materijal ako se poveže sa katedrama za učenje stranih jezika. Od tada počinje moja bogata „Erasmus turneja“ koja uključuje predavanja na dvadesetak univerziteta u osam zemalja (pored Njemačke i Poljske, tu su Slovačka, Rumunija, Turska, Grčka, Španija i Portugalija), donoseći vanserijsku priliku za pretvaranje akademskih iskustava u putovanje duha – svaki grad, svaki univerzitet i učinioca bili su prilika za učenje kroz dijalog i susret sa različitim obrazovnim praksama. Berlin ću pamtiti po maloj, ali posvećenoj grupi studenata i profesora; Marburg, Zarbriken i Hale po slobodi sa kojom su studenti izražavali svoje mišljenje bez zadrške; Hajdelberg i Vroclav po mladim ljudima koji su, nakon inspirativne komunikacije tokom mojih predavanja, odlučili da jedan semestar provedu u Crnoj Gori doprinoseći na taj način istinskoj internacionalizaciji Univerziteta Crne Gore; Poznanj po sjajnim idejama koje su rezultirale uspostavljanjem saradnje u nekoliko časopisa (npr. Poznańskie Studia Slawistyczne) i organizacijom nekoliko konferencija (npr. Childrens Literature and European Identities, Poznanj, 24-26.10.2024); Nisu po naglašenoj praktičnosti nastavnih programa iz čega sam mnogo naučila; Šćećin po saradnji sa kolegama koji su dali svoj doprinos u recenziranju mnogih radova za publikacije u Crnoj Gori, a posebno za časopis Folia Linguistica et Litteraria; Alba Juliju po saradnji koja je rezultirala odličnom konferencijom o političkoj korektnosti (From political correctness to cancel culture. Linguistic reflections, Alba Iulia, 30.06-02.07.2023); Jaši po raznovrsnim i kvalitetnim nastavnim praksama, te po učešću u kulturnom životu tog grada tokom Festivala poezije (International Festival of Poetry, Iaşi, 11-17.05.2025); Leon po izuzetnoj zainteresovanosti i angažmanu studenata; Kadiz po dodatnim predavanjima otvorenim za javnost iz čega se izrodila saradnja sa časopisom Anuario de Investigación en Literatura Infantil y Juvenil; Aveiro po oduševljenju programom koji sam predložila te molbi da održim više časova nego što je planirano; Ružomberok po vanserijskom nastojanju njihove Erasmus kancelarije da uspostavi saradnju sa univerzitetima širom svijeta; Bratislavu po studentima koji su me zaustavljali u gradu zahvaljujući se na inspirativnim predavanjima; Sivas po toplini mladih ljudi i gromoglasnim aplauzima nakon održanih časova; Solun po zainteresovanosti kolega i studenata čije je brojno prisustvo plodno uticalo na diskusije koje su katkad trajale duže od predavanja... Svako od ovih putovanja donijelo mi je nova saznanja, u profesionalnom i ličnom pogledu, koja su me nemjerljivo obogatila i inspirisala da neka od njih implementiram u vlastitu nastavnu praksu, oplemenjujući time i svoje studente.
Teško je „staviti u izvještaj“ sve obilje iskustava doživljenih u posljednjih nekoliko godina posredstvom Erasmus + programa mobilnosti. On, stoga, ne predstavlja samo akademsku razmjenu kojom profesori još više profinjuju svoje predavačke vještine osposobljavajući se da pariraju najboljima među najboljima, već i mogućnost za putovanje kroz različite kulture, jezike i načine razmišljanja koji mijenjaju pogled na svijet, što posebno potvrđuju iskustva studenata koji su se usudili da provedu semestar u drugačijem duhovnom pejzažu.
Obrazovanje se, kako dokazuje ovaj program, ne dešava samo u učionici, već i u susretima, razgovorima, prijateljstvima i trenucima kada u tuđem gradu otkrijemo i nešto novo o sebi. Tada shvatamo da se čovjek najdublje obrazuje kada izađe iz poznatog kročivši u drugačije, a da svijet, uprkos razlikama i granicama, diše istim dahom.
dr Svetlana Kalezić-Radonjić, Filološki fakultet