Na tribini „(O)srednje obrazovanje“ dat kritički osvrt na otuđenje od suštine obrazovanja

Na osmoj javnoj tribini Univerziteta Crne Gore, na temu „(O)srednje obrazovanje“, diskusija se temeljila na pitanjima da li danas srednjoškolsko obrazovanje pruža dovoljnu osnovu za ulazak mladih ljudi u akademsku zajednicu, te da li su srednje škole mjesta na kojima se mladi ljudi formiraju kao ličnosti, uče kako da misle, ili se, pred zahtjevima tržišta, usko pripremaju za radni proces.

Prof. dr Savo Laušević sa Studijskog programa za filozofiju iznio je da smo u svim stepenima obrazovanja ušli u krizu obrazovanja i da se ta kriza pokušava riješiti permanentnim reformama.

„Mi smo stalno u nekom reformskom procesu, a nismo ni postali svjesni da te reforme zapravo ne rješavaju krizu. Naprotiv, one su i same u funkciji te krize“, kazao je profesor Laušević.

Kriza se, dodaje on, sastoji u sukobu dva koncepta obrazovanja: prvi, humanistički koncept, koji počinje od antike, a teži obrazovanju duše/čovjeka, u fizičkom i mentalnom smislu, i drugog pragmatičnog koncepta, koji „ne obrazuje ličnost i čovjeka nego radnika za radno mjesto“.

„Obrazuje se roba za proizvodnju roba. Obrazuju se sposobni, kompetentni koji će zauzeti neke pozicije, radna mjesta u globalno ekonomiziranom sistemu“, objašnjava profesor Laušević.

Velike multinacionalne kompanije, smatra on, upravljaju danas i obrazovanjem i kulturom, kritikujući olako prihvatanje i korišćenje fraze da živimo u društvu znanja, gdje su oba termina ove sintagme problematična.

Olako prihvatanje svih promjena, bez otpora, te pretjerano prilagođavanje može biti, smatra on, pogubno po formiranje ličnosti i obrazovanje staviti u funkciju poslušnosti i tihog robovanja tržištu.

„Treba prestati sa tom trkom u reformama, prestati sa tim rang listama“, kazao je profesor Laušević ukazujući da se danas ne zalazi u suštinu obrazovanja već u njenu formu, kakvu često pokazuju upravo rang liste. Možemo, dodao je on, na osnovu rangiranja po SCI listi izabrati naučnika koji nikada nije napisao ozbiljan rad, ali je bio dio naučnog tima koji je radio na velikom internacionalnom projektu.

Profesor Laušević je zaključio da treba dati prednost humanističkom modelu obrazovanja jer će bezlični stručnjak biti stručnjak za svašta i svakoga:  „Stručnjak bez ličnosti to je ono što se zove ekspert-najuža oblast".

Njegov kolega prof. dr Boris Brajović smatra da je glavna obmana ubjeđenje da znanje najvećim dijelom proističe iz nastave, a najveći dio ljudskog znanja se stiče van škole.

„Obrazovanje podrazumijeva cjelinu života postojanja i ako nemate uzore u porodici i u društvu, i ono što naučite u školi, to će propasti“, smatra on.

Za humanistički princip obrazovanja profesor Brajović je kazao da je to princip elite koji promoviše najbolje. Međutim, istakao je on, naši srednjoškolci mogu biti najbolji ali znaju da njihov uspjeh neće zavisiti od njih već od partijskih i interesnih lobija, i u tome mora biti gorčine.    

Prof. dr Dušan Krcunović sa studijskog programa za filozofiju se osvrnuo na pojavu sintagme društvo obrazovanja, i 19. vijek od koga datira prevlast pragmatičnog obrazovanja nad humanističkim. On je ukazao da beshljebno znanje i vještina ništa ne znale u društvu znanja.

„Treba naći mjeru, a Grci su slavili mjeru, između humanističkog obrazovanja usmjerenog na čovječnost i vokacionalističkog znanja koje je usmjereno na preživljavanje. To je težak zadatak“, zaključio je on, koristeći se terminologijom Jiržija Zelinjskog, da je to prava „pedagoška kvadratura kruga“ – napetost između samosvrhovitog humanističkog obrazovanja i utilitarističkog obrazovanja za rad.  

Prof. dr Dijana Vučković, sa Studijskog programa za pedagogiju i obrazovanje učitelja, osvrnula se na pojedine radikalne promjene, osvrnuviši se i na reformu studija iz 2017. godine koja je promijenila model sudiranja, te do disbalansa u nastavnom planu srednjih škola i brisanja predmeta koji su ocijenjeni kao nedovoljno korisni, te promjena koje su nastale usljed ocjene o preopterećnosti gradivom.

Reforme su neophodne, ali se na početku moraju ostaviti ozbiljna pitanja. Mi smo mali sistem, mala zemlja i to nam je prednost, jer bismo u saradnji i ozbiljnom promišljanju brzo mogli napraviti promjene“, smatra Vučković.

Na kraju, zaključeno je da je ova tema toliko zahtjevna i opširna da nije dovolljna jedna tribina za nju, te izrazili želju da se ova diskusija nastavi na nekim sljedećim tribinama.   

Moderatorka tribine je bila studentkinja II godine master studija Filosofije Bojana Šolaja, koja se u uvodu o ovoj temi osvrnula na promišljanja filozofa.