Književnost za djecu i mlade – kako formirati i očuvati čitaoca

U JU NB “Njegoš” u Nikšiću, 13.marta 2024. godine realizovana je peta panel diskusija u okviru projekta Čitanje u obrazovnoj vertikali, čija je tema bila Književnost za djecu i mlade.

Doc. dr Svetlana Kalezić Radonjić govorila je o savremenoj književnosti za djecu i mlade, o novom doživljaju djetinjstva, subverzivnosti i detabuizaciji kao njenim ključnim odlikama. Takođe, istakla je i formu grafičkog romana koja kao verbalno-vizuelni medij ostvaruje poseban efekat na mlade čitaoce nesklone čitalačkim aktivnostima. Na kraju svog izlaganja istakla je potrebu da nastavnici i profesori oforme alternativne liste čitanja u skladu s interesovanjima savremenih generacija, te da se i na taj način bore da književnost, kao najmoćnije i najsveobuhvatnije umjetničko sredstvo za razumijevanje života, (p)ostane dio njihovog bića.

Snežana Vorotović, profesorica iz OŠ “Ratko Žarić” govorila je o načinima motivacije učenika za čitanje i o kreativnom pisanju kao odgovoru na književni tekst. Ona je istakla da je potpuno sigurna da djeca danas ne čitaju manje nego nekada, samo to čine na drugačiji način – potrebno im je više vremena i više čitanja da bi razumjela tekst, što je u odnosu na kontekst u kojem živimo sasvim razumljivo. Istakla je da su stalne promjene neophodne kako bi djeca i dalje bila čitaoci, što obuhvata programe, nastavnike i ono što se čita. Ona smatra da učenička posvećenost čitanju zavisi od toga koliko su nastavnici spremni da ih motivišu, inspirišu i podstiču na tu aktivnost. Pisanje kao odgovor na književni tekst jedan je od načina da se probudi učeničko promišljanje o čitanom, da se otkrije suština djela, da ga učenici istinski prigrle i zavole, pa je profesorica Vorotović predstavila aktivnosti koje u okviru navedenog realizuje s djecom u školi.

Prof. dr Dušanka Popović saopštila je rezultate istraživanja aktuelnih čitalačkih interesovanja učenika VIII razreda tj. njihove izbore kada su u pitanju djela školske lektire, ali i ona van tog popisa. Sudeći po učeničkim narativima, u obje kategorije pažnju plijene djela fantastične proze i epske fantastike, dakle ona koja opisuju fantastične zemlje i narode i pripovijedaju o događajima epskih razmjera (Gospodar prstenova), kao i roman o dječaku čarobnjaku (Hari Poter), pri čemu Vern i dalje intrigira mlade čitaoce. Slijedi epistolarna forma, vršnjački dnevnik, pa se sa spiska lektirnih djela posebno izdvaja Dnevnik Ane Frank, dok se u okviru samostalnih izbora pominju Tajni dnevnik Adrijana Mola (Taunzend) i Dnevnik jedne skoro pa tinejdžerke (Pantermiler). Veoma je prisutan fenomen družine i druženja svojstven ispitivanom uzrastu, te se i dalje čitaju i vole Hajduci (Nušić) i Orlovi rano lete (Ćopić). Iz popisa lektirnih djela navode roman Glasam za ljubav (Olujić), a iz istog tematskog kruga van lektire djelo Krive su zvijezde (Grin). Sa spiska lektirnih djela i u slobodnim izborima osmaci biraju klasike avanturističkog i detektivskog žanra, dok se u slobodnim izborima ističu, kako oni navode – horor misterije (Noćna škola, Demon školske biblioteke, Dom gospođe Peregrin za čudnovatu djecu…). Tematski, interesovanja učenika shodno uzrastu, u samoj biti, nijesu se mnogo promijenila – oni i dalje biraju djela karakteristična za period rane adolesencije, ističući, uprkos intenzivnom prisustvu najnovijih žanrova mitske fantastike i horora s neobičnim vršnjačkim, često vampirskim družinama, zapravo one koje su im najbliže – realističke hajdučke družine davno prošlih vremena, no jednako aktuelnih djetinjih i mladalačkih radosti, briga i ograničenja, protkane humorom. Analiza rezultata istraživanja pokazuje da pripadnici ispitivane populacije (učenici uzrasta 13 godina, tj. rane adolescencije) čitaju djela školske lektire i prave i samostalne čitalačke izbore i o pročitanom prosuđuju, formirajući sopstvena mišljenja, što pokazuje da im je čitanje kao školska obaveza važno, ali da mu se posvećuju i van tog konteksta.

Kako se kao moto sesije nametnuo pojam PROMJENA, zaključak panel diskusije bio je da je kontinuirano praćenje učeničkih opredjeljenja i savremenih tokova u oblasti književnosti za djecu i mlade – neophodno, te da osim klasika iz ove oblasti, treba uvoditi nova djela, ali i ona koje su svojom tematikom svježa i djeci inspirativna, bez obzira na to kada su nastala. Samo nastavnik koji prati savremena zbivanja u oblasti književnosti za djecu i mlade, može blagovremeno odreagovati na očuvanje čitalačkih navika svojih učenika i doprinijeti daljem razvoju ljubavi prema lijepoj književnosti, što između ostalog, omogućava djelimična otvorenost aktuelnih predmetnih programa po kojima se nastava maternjeg jezika i književnosti izvodi.